Seksualni skandali Crkve: Komajin teološki i seksološki pogled na Katoličku Crkvu i celibat
Seksualna zloupotreba – stoljećima star „sistemski“ problem Rimokatoličke Crkve
Seksualni skandali koji su na prijelazu u treći milenij uzdrmali Rimokatoličku Crkvu (SAD [1], Irska [2] , Njemačka [3] ) nisu ništa novo. Oni su stari kao i sama Crkva, odnosno, stari su koliko i uvođenje obveze celibata. Ne smije se nikada zaboraviti: najveći (nikad okajani) masovni seksualni zločin našeg čovječanstva je sadističko-mazohističko mučenje i konačno spaljivanje oko 100.000 [4] nevinih žena kao vještica od strane katoličke crkve! Nasilja, pedofilije, nepriznate djece, pobačaja i zataškavanja bilo je i ima u Crkvi oduvijek [5] . Novo u masovnim seksualnim zločinima jest samo njihovo masovno objavljivanje.Od strane Crkve, pak, dolaze izjave da je moderno „seksualizirano društvo“ uzrok „seksualnim prijestupima od strane klera“. I tako i dalje živi obrazac objašnjavanja „drugi (društvo, žene, vrag, itd.) su krivi“, odnosno crkvena povijest projiciranja, pa se temeljita promjena ne može ni dogoditi...
Komaja zajednica je također bila projekcijska površina za nesvjesne duševne sadržaje kršćanskih pastira i njihovih čuvara čiste „ljubavi“ i čistog „učenja“. Tako su hrvatske katoličke tjedne novine Glas koncila u svom članku od listopada 1993. vidjele u Komaji izraz „sotonizma“, Mi – List mladih vidio je „gnostičnu KOMA-JU“, voditelj Evangeličkog obavještajnog ureda u Švicarskoj vidio je „libertinizam“, „slobodno iživljavanje seksualnosti s bilo kojim partnerom/partnerima“, itd. [6]
Danas Crkva internacionalno sjedi na optuženičkoj klupi. Ne samo da se pokazala vukom u janjećoj koži, nego je k tome i svojom politikom zataškavanja preokrenula Isusovo „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ u „Ljubi svoj ugled više nego svoga bližnjeg“. Sam Isus je po biblijskim izvorima u takvim slučajevima bio radikalniji: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.“ (Mt, 18,6).
Konačno je došlo na svjetlo dana: ono što je Crkva vidjela i vidi u drugima - njeni su vlastiti sadržaji. Komaja zajednica i njen osnivač i poglavar Aba Aziz Makaja su, naprotiv, u međuvremenu postali međunarodno priznati i cijenjeni: Makajin rad je na Svjetskim kongresima za seksualno zdravlje primljen s velikim poštovanjem. Kao posljedica toga, četiri su Komajine organizacije, čije se djelovanje zasniva na Makajinom učenju, postale članice Svjetske asocijacije za seksualno zdravlje (WAS), kojausko surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO). To što Makaja poučava i živi pomaže ljudima da vode zdraviji, sretniji i duhovniji, dakle, također, u širem smislu i kršćanskiji život.
Crkva stoji pred epohalnim preokretima
Katolička crkva, prema viđenju teologa i prijatelja eremitiranog pape Benedikta XVI., Wolfganga Beinerta, stoji pred epohalnim preokretima. Prema Beinertovu viđenju, skandali zbog zlouporabe prisiljavaju Crkvu „na preispitivanje seksualnog morala“. [7]Teolog iz Tübingena i papin kritičar Hans Küng pozvao je u otvorenom pismu katoličke biskupe širom svijeta na reforme, čak i protiv volje pape i Vatikana. Katolička crkva nalazi se u najdubljoj krizi povjerenja od reformacije u 16. stoljeću, piše 82-godišnji teolog u otvorenom pismu, koje su objavile Süddeutsche Zeitung i Neue Zürcher Zeitung. [8] Teolog zahtijeva saziv novog koncila koji bi morao uvesti reforme usprkos protivljenju pape i kurije, a apelirao je osim toga i na biskupe da zajedno sa svećenicima i laicima na svojim radnim mjestima angažirano nastupe za obnovu Crkve.
Alternativa – teologija seksualnosti Abe Aziza Makaje
Naše društvo još uvijek nije dovoljno prosvijećeno – ni seksualno i ljubavno-erotski, niti teološki i spiritualno. Mediji su puni komentara, analiza, kritika na najnovija otkrića kao i na neprikladno ophođenje Crkve s ovom njenom tamnom stranom, no, korijen problema ne nazivaju pravim imenom.A korijen je u prvom redu teološki: ni Rimokatolička, a niti bilo koja druga kršćanska Crkva nema teologiju seksualnosti! Oni ne mogu teološki objasniti seksualnost, onu funkciju čovjeka koja s jedne strane može biti izvor najvišeg tjelesnog i duševnog užitka i ispunjenja, a s druge strane mu upravo kao (vjerničkoj) vrsti omogućuje da dalje postoji.
I ne samo to: Crkva, doduše, zahtijeva celibat – kao disciplinu – ali ne izobrazuje za njega i ne podržava ga djelotvorno. [9] Teolog i psihoterapeut Wunibald Müller zahtijeva izobrazbu svećenika u kojoj bi se poticao „normalan seksualni razvoj i s time i sposobnost (...) za intimnost“. Ali ni on ne može objasniti kako se pri prisilnom odustajanju od seksualne prakse, „seksualnost, koja je normalni, sam po sebi razumljiv dio nas, može „dopustiti“, „razviti“ i „kreativno koristiti za naš život“. [10]
Upravo to poučava Makaja već desetljećima. Makajina teologija seksualnosti je duhovno-znastveno tumačenje pitanja o biti i funkcijama seksualnosti – tjelesno, duševno i spiritualno, i nudi učenje seksualne prakse s ciljem prosvjetljenja (ostvarivanja Boga) i ubrzanja evolucije ljudskog bića. Nadalje, Makajina teologija seksualnosti definira na spomenutim spoznajama izgrađenu seksualnu etiku koja uzima u obzir razvoj ljudske svijesti.
Pritom se komaja kao duhovno-tantričko učenje ne bavi modalitetima seksualnog života polaznika tečajeva i njenih članova – koji god modalitet čovjek živio, komaja mu nudi učenje o seksualnosti, odnosno o ljubavno-erotskom životu. Ona pokazuje kako se može koristiti vlastitu seksualnu energiju i sam spolni odnos – ako i koliko to netko želi – ne samo za tjelesni i duševni užitak, nego i za duhovni razvoj, za postizanje najviših duhovnih ciljeva. Kako indijski jogi koristi meditaciju ili kršćanski mistik molitvu da bi postali jedno s Bogom, tako se može u istu svrhu koristiti i seksualnu energiju, odnosno sam spolni odnos. To je ono ćemu Makaja uči ljude, neovisno o tome koje oni modalitete seksualnog života preferiraju i neovisno o njihovoj religijskoj pripadnosti ili pogledu na svijet.
Guru Makaja i Komaja zajednica iscjeljuju i spašavaju žrtve
Žene koje su njihovi svećenici-ljubavnici prisilili da pobace, od strane katoličkih svećenika zloupotrebljeni mladi, ekstremno puritansko odgojeni ljudi kojima je zapriječen prirodan pristup k vlastitoj seksualnosti a time i osjećajnosti – tražili su i traže pomoć kod Makaje.I Makaja pomaže, kako žrtvama, tako i svećenicima koji psihički i fizički pate zbog celibata i otprirođenog morala Crkve. Uvijek iznova je Makaja pružao ruku pomoći na svojim predavanjima i medijskim nastupima! Jer mu je oduvijek bilo jasno: Rimokatolička Crkva, kao i ostale kršćanske Crkve, trebaju pomoć. One se moraju u osnovi preokrenuti, teološki, sociološki i seksološki, ako žele naći put nazad na Put koji je Isus zacrtao: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Mk 12,29ff) i „Ljubite neprijatelje (...) da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima (...) Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-45)
Svjetski priznati duhovni učitelj i spiritualni terapeut Aba Aziz Makaja i Komaja-institucije uvijek spremni su pri tome pomoći žrtvama (to znači zlostavljanima, ostavljenim ljubavnicama, nepriznatoj djeci svećenika, svim ljudima čija je seksualnost poremećena zbog njihovog ekstremnog kršćanskog seksualnog odgoja), kao i svim Božjim slugama dobre volje!
[1] Rimokatolička Crkva u Sjedinjenim Državama bilježi tužbe oko 10.000 žrtava. Iz: Zloupotreba u Crkvi: stado crnih ovaca. U Stern, 6. veljače 2010.
Dosad je žrtvama isplaćeno više od dvije milijarde dolara odštete. Iz: Papa „duboko postiđen“ zbog pedofilnih svećenika. U Focusu, 15. travnja 2008.
Prema istraživanju American Society of Criminology, u godinama 1950. do 2002. registrirano je ukupno 4.392 slučaja s 10.667 žrtava. U studenom 2005. objavljena studija došla je do zaključka da se radi o „vrlo raširenom problemu“. Usp.: Karen Terry, Jennifer Tallon, Brenda Vollman, Bonnie Starfield: Child Sexual Abuse in the Catholic Church: An analysis of the data. Paper presented at the annual meeting of the American Society of Criminology, Royal York, Toronto, Nov 15, 2005.
[2] Rimokatolička Crkva u Irskoj tolerirala je zlostavljanje i zloupotrebu: “po tome je 35.000 djece između 1914. i 2000. bilo tučeno, mučeno ili silovano pod okriljem crkve”. U: Spiegelu, 17. prosinca 2009.
[3] Zloupotreba u Katoličkoj Crkvi – popis užasa, SPIEGEL online, 20.03.2010. http://www.spiegel.de/panorama/gesellschaft/0,1518,684769,00.html
[4] Anne Lewellyn Barstow, Witchcraze: A New History of the European Witch Hunts, HarperOne, 1995
[5] Usp. Karlheinz Deschner, Križ s Crkvom. Seksualna povijest kršćanstva, München 1994, Joachim Hohmann, Celibat. Povijest i sadašnjost kontroverznog zakona. S dodatkom važnih crkvenih izvornih tekstova, Frankfurt 1993; Hubertus Mynarek, Eros i Kler. O bijedi celibata, Wien 1978. i ne kao posljednje Otto V. Corin, Popovsko ogledalo. Povijesni spomenici kršćanskog fanatizma, (1845)
[6] usp. članak Rimokatolička Crkva u Hrvatskoj i u Švicarskoj te Evangelička informativna služba „Crkve – sekte – religije“ u Švicarskoj
[7] Nürnberger Zeitung online, 15.04.2010.
[8] dne 15.04.2010.
[9] usp. A.W. Richard Sipe, Seksualnost i celibat, Paderborn 1992., str. 74. “Većina za moju studiju anketiranih svećenika ocijenila je svoje poučavanje za celibat i o seksualnosti nedovoljnim. Na pitanje, kako je njihovo razmišljanje o seksualnosti bilo tretirano na seminaru, rekli su da su najčešći odgovori bili sljedeći: “Molite se stoga”, “Ne mislite na to”, “Bavite se sportom”, “To morate jednostavno prihvatiti, to je ljudska priroda”
[10] Die Stimmen der Zeit (časopis njemačkih jezuita), 4/2010, izdavačka kuća Herder, Freiburg.