Rimokatolička Crkva u Hrvatskoj i Švicarskoj

SeKSUALNOST

U ožujku 1994. godine A.A. Makaja je tužio Rimokatoličku crkvu Hrvatske [1] zbog klevete i povrede časti tražeći 50 000 Eura odštete. Tek osam godina kasnije određen je termin za glavnu sudsku raspravu, iako se radi o predmetu koji po hrvatskom zakonu spada u hitne slučajeve, što nije baš slavan primjer za hrvatsku pravnu državu.

Katolički tjednik Glas koncila objavio je u listopadu 1993. godine članak pod naslovom «Dokle reklame za satanističke grupe u Zagrebu?» u kojem navodi mnogobrojne klevete i neistine o Komaji i Makaji. Na najtežu klevetu o «sotonizmu» navela je novinara plesno-kazališna predstava na Komajinom festivalu 1993. godine, odnosno pritom pročitana pjesma o seksualnom energetskom centru. Autor članka prepričao je riječi i sadržaj koje je zapravo slobodno sam dopisao! Nakon što redakcija utjecajnog crkvenog lista nije htjela objaviti naš odgovor na članak, Makaja se odlučio za pravni postupak. Makajina tužba je, prema neslužbenim podacima, tek treća pravna tužba protiv Katoličke crkve u Hrvatskoj u posljednjih 40-tak godina. Oba prethodna procesa ostala su nedovršena.

Kroz razgovore s odličnicima Katoličke crkve kao i kroz različita neslavna ponašanja predstavnika iste institucije, u posljednjem desetljeću se iskristaliziralo da kamen spoticanja nije u vjersko-filozofskim pitanjima kao ni u Makajinom odbijanju polaganja prava na apsolutnost Rimokatoličke crkve, nego u jednom, na prvi pogled, «profanom» području – komajinom učenju o ljudskoj seksualnosti.

To je još čudnije zbog toga što Katolička crkva nema učenje o seksualnosti u užem smislu. Prema Richardu Sipeu (bivši svećenik) koji je više od 25 godina radio kao psihoterapeut sa svećenicima te je objavio brojne značajne knjige na tu temu, na to se žali prije svega samo svećenstvo: «Većina svećenika ispitanih za moju studiju smatra svoju podučenost za celibat i o seksualnosti nedostatnom. Na pitanje kako se na seminarima odnosilo prema njihovim razmišljanjima o seksualnosti, kažu da su najčešći odgovori bili: «Molite se zbog toga.» «Ne mislite na to.» «Bavite se sportom.» «To jednostavno morate podnijeti, to je ljudska priroda.» [2]

Također se u «Dekretu o odgoju svećenika» (Optatam Totibus), objavljenom 28.11.1965. godine, nalaze samo općeniti zahtjevi u vezi celibata i «vladanja nad tijelom i dušom» [3] , a nema konkretnih stavova koji bi bili od pomoći za ovladavanje tim tako moćnim i nepredvidivim nagonom, za razliku od tradicionalne joge i komaje koje nude cijele sustave vježbi u svrhu osvješćivanja, ovladavanja i preobražavanja seksualne energije.

Mnogobrojne studije, statistike i knjige (vidi izbor u Literaturi), da i ne spominjemo otkrića posljednjih nekoliko mjeseci [4], pokazuju opasnosti koje se kriju u tabuiziranju kao i u površnom i neznanstvenom pristupu seksualnosti, te u, kako to formuliraju pojedini sociolozi i kritičari crkve, «represivnom seksualnom moralu» Katoličke crkve: samo od siječnja moralo je najmanje 58 duhovnika iz 17 dijeceza, između ostalih i biskup Floride, napustiti svoju službu, jer im je dokazano seksualno zlostavljanje djece. Policija i vlasti vode istragu o 2000 svećenika. [5] Psiholog W. Müller (voditelj «Recollectio-Haus» u Münsterschwarzachu [6] , koji se godinama bavi tom temom) procjenjuje da 2 do 4% svećenika seksualno zlostavlja djecu i mlade. [7] I neki članovi Komaja-Društva u Hrvatskoj bili su u pubertetu zlostavljani od strane katoličkih svećenika. Ova okolnost je također značajno pridonijela tome da su se distancirali od katoličke crkve i u svojoj duhovnoj potrazi priključili Komaji.

Kritika komajinog seksualnog morala, etike i učenja, koja dolazi iz ovakvih redova, blago rečeno je drskost – prije svega kad se jedna takva kritika iscrpljuje u srednjovjekovnoj, inkvizitorskoj usporedbi seksualnog s «vragom». Institucija

- koja u tako zastrašujuće velikoj mjeri bilježi seksualna zlostavljanja djece (koja su visoki dostojanstvenici sve do nedavno svjesno prikrivali),

- u kojoj se prisiljava časne sestre na seks sa svećenicima i nakon toga na pobačaj[8],

- čiji su svećenici prisiljavali na pobačaj svoje tajne ljubavnice i žene[9]

- čijih se samo 2% svećenika stopostotno drži celibata propisanog po njenom učenjun [10],

takva, dakle, institucija nema pravo raspravljati ni o čijem seksualnom moralu, a kamoli o učenju i seksualnom moralu Makaje, čija su istraživanja na Svjetskom kongresu seksologa (Paris 2001, Havanna 2003, Sydney 2007, Göteborg 2009, Glasgow 2011) naišla na zanimanje uglednih znanstvenika iz cijelog svijeta i čija je Ljubavno-erotska terapija dobila financijsku podršku od US-Aid-a (United States Agency for International Development), makedonskih vlasti i Poglavarstva grada Zagreba.
Takva institucija smije i treba, u vezi s temom seksualne etike i morala, moliti za oprost [11] zbog duševnih i tjelesnih patnji tisuća djece, žena i svećenika te učiti od znalaca.

A za davanje svoga znanja i iskustava Makaja je otvoren i spreman: „Mi nudimo katoličkim svećenicima metode (u skladu s njihovom vjerom) (...) koje im mogu pomoći u tome kako apstinirati od seksa, kako integrirati nižu, životinjsku, tjelesnu prirodu s nebeskom, božanskom prirodom, tako da dominira božansko. Na taj način svećenik može kvalitetno apstinirati od seksa, a ne da se događa da vodi ljubav s tuđim ženama, a istodobno bi trebao biti duhovni pedagog svog naroda. Mi nudimo svoje programe svima.“ [12]

O Makajinoj seksualnoj etici i učenju može se čitati u:

A.A. Makaja, Eros i logos ili Prosvijetljena Ljubav, Zagreb 2000

isti, "Neke osnovne znaeajke duhovno-filozofskog sistema Komaja" u: Eros i logos.

isti, Komaja - die geistige Liebes- und Lebenskunst, (Komaja – duhovno umijeće ljubavi i života), Zürich/Konstanz 1998.

www.love-erotictherapy.com

Netolerancija i prozelitizam

U svom dokumentu „Dominus Iesus – O jedinstvenosti i univerzalnosti spasenja Isusa Krista i Crkve“ (rujan 2000) Sveta stolica tvrdi da postoji jedna jedina Kristova crkva. Ta je tvrdnja prije svega od strane Anglikanske i Evangeličke crkve ocijenjena kao veliki korak unatrag u ekumenskim nastojanjima od posljednja dva desetljeća.
Ovo polaganje prava na apsolutnost ima, u svom najprimitivnijem obliku, za posljedicu „sotonizaciju“ pripadnika drugih vjera. Konkretan primjer iz iskustva Komaje: ne samo da su ugledni svećenici Katoličke crkve izrazito pokušavali vodeće osobe Komaja zajednice preobratiti na katoličku vjeru, nego su se uz to služili klevetničkim tvrdnjama kao npr. da komaja nije od Boga nego od vraga. Takve izjave stoje u oštroj suprotnosti s maksimama Drugog vatikanskog koncila u kojem je Katolička crkva objavila: „S iskrenom ozbiljnošću ona (Crkva) promatra one postupke i načine življenja, one propise i učenja, koja se doduše u nekim područjima ne podudaraju s onim što Crkva drži istinitim i poučava, ali nerijetko daju prepoznati zraku one istine, koja prosvijetljuje sve ljude.“ I: «Mi ne možemo invocirati Boga, oca sviju, ako bilo kojim ljudima, koji su također stvoreni na Božju sliku i priliku, uskratimo bratsko držanje.» [13]

Internacionalna Komaja zajednica se za svoju javnu djelatnost služi uobičajenim reklamnim i propagandnim kanalima: novinskim oglasima, lecima, plakatima, radio i tv-spotovima, radio i tv-nastupima kao i predavanjima na kojima se zainteresiranima omogućuje upoznavanje s komajinim školovanjem i tečajevima. Zaprepašćujući je stoga primjer u kojem lokalni svećenik naređuje svojim vjernicima da skinu plakate za Komajino predavanje (doslovce: «plakat mora dolje!»), koje su oni prije toga (također i iz vlastitog interesa) spremno stavili u svoje izloge. (To se dogodilo npr. u Gersau u Švicarskoj, lipnja 2001. godine.) Istovremeno je više pošiljaka s godišnjim crkvenim izvješćem za 2001. godinu ubačeno također i u komajine poštanske sandučiće. Vrijede li demokratska pravila igre u Švicarskoj samo za većinu?

Suradnja

U svjetlu takvih, žaljenja vrijednih zbivanja, posebno nas raduje suradnja s pojedinim predstavnicima Rimokatoličke crkve, kao što je npr. predavanje velečasnog Vinka Pilića na internacionalnoj Velikoj Ljetnoj školi Komaje 2001. godine, što ipak budi nadu za konstruktivan dijalog u budućnosti.
Isto tako nas je obradovala i suradnja s crkvom Sv. Jurja u Gottmadingenu, Njemačka, koja je iznajmila svoju dvoranu za Komajinu proslavu Nove Godine 2004. Suzdržanost gradonačelnika Gottmadingena koji se bojao problema s istim religioznim poglavarstvom i iz tog razloga nam nije htio dati na raspoložbu nijedan prostor, teško se može shvatiti. Usprkos sekularizaciji, crkva vrši još uvijek značajan pritisak na državne institucije ...!!!

• Što je Komaja
• Komaja Meditacija
• Zajednica prosvijetljenih
• Etika Komaje
• Četverostruka besprijekornost
• Odnos spram drugih sistema i religija
• Neki podaci o Komaji i Makaji